Frank Albert Fetter

Frank A. Fetter studirao je na Sveučilištu Indiana i Sveučilištu Cornell, a doktorat je stekao 1894. na Sveučilištu u Halleu. Najveći je dio života predavao na Sveučilištu Cornell (1901.–1911.) i na Sveučilištu Princeton (1911.–1934.). U znanstvenim člancima o kapitalu, kamatama i najamnini, a osobito u svojim dvama traktatima o ekonomskim načelima (Fetter, 1904. i 1915.), Fetter je, oslanjajući se na Eugena von Böhm-Bawerka i Austrijsku školu, izgradio iznimno cjelovit teorijski okvir. To mu je pošlo za rukom čišćenjem ekonomike od svih tragova ricardijanskih i drugih britansko-objektivističkih teorija vrijednosti i raspodjele, posebno svih teorija diferencijalne rente te produktivnih teorija kamate. Velik dio njegova doprinosa počivao je na svakodnevnom shvaćanju najamnine kao cijene trajnog dobra po jedinici vremena. Uspio je pokazati da su cijene potrošnih dobara određene njihovom graničnom korisnošću te da te vrijednosti, putem imputacije, određuju najamne cijene proizvodnih čimbenika. Kapitalna vrijednost, ili cijena, trajnog dobra (zemlja, kapitalna dobra itd.) tako je određena zbrojem očekivanih budućih najamnina, diskontiranih društvenom stopom vremenske preferencije, odnosno kamatnom stopom. Postavljajući čistu teoriju kamate utemeljenu na vremenskoj preferenciji, Fetter je nadišao Böhma von Bawerka. I produktivnost i vremenska preferencija od izvanredne su važnosti, no imaju posve različite ekonomske funkcije: prva određuje najamne cijene nekog čimbenika, druga određuje kamatne stope. Buduće se najamnine zbrajaju ili „kapitaliziraju“ u svoju sadašnju kapitalnu vrijednost. Sam je Fetter svoju teoriju često nazivao „kapitalizacijskom teorijom kamate“. Fetter je dao dotad najbolji prikaz vremenskog tržišta, tržišta sadašnjih dobara u zamjeni za buduća dobra, koje prožima cjelokupan gospodarski sustav. Vremenskom tržištu ne pripadaju samo kreditna tržišta; ono postoji i u obliku svih onih tržišta na kojima poduzetnici novcem stječu diskontirane proizvodne čimbenike i ostvaruju vremenski, odnosno kamatni dohodak. Poduzetnici ostvaruju dobit tako što gospodarstvo usmjeravaju prema nikad dostižnoj općoj ravnoteži, koja je određena graničnom korisnošću, graničnom produktivnošću i vremenskim preferencijama svih sudionika na tržištu. Fetter je samostalno, potaknut svojom kapitalizacijskom teorijom, postavio teoriju ekonomskog ciklusa u misesovskom duhu (Fetter, 1977., 260.–316.). U posljednjim godinama života Fetter je napustio teoriju vrijednosti i raspodjele kako bi se posvetio pitanjima teorije monopola. Pomicanje njegova fokusa na teoriju monopola, u kombinaciji s dvama svjetskim ratovima i i dalje prevladavajućom neoricardijanskom teorijom Alfreda Marshalla, dovelo je do toga da Fetterovi važni doprinosi ekonomici nisu u primjerenoj mjeri ugrađeni u teorijsko zdanje moderne ekonomike.