Genealogia.

Amonn je naslijedio Mayera na praškoj katedri i time istodobno bio kolega Engländera na Njemačkom sveučilištu u Pragu.

Doživotno prijateljstvo još od bečkih studentskih dana pod Kelsenom i Spannom; nakon 1938. nastavljena prepiska (1938. do 1959.).

Član Geistkreisa zajedno s Engel-Janosijem; obojica su se redovito susretala i na privatnom seminaru kod Misesa.

Zajedno osnivački članovi Geistkreisa; Schütz je 1945. među veteranima Geistkreisa organizirao prikupljanje novca za financijski ugroženu obitelj Fröhlich.

Menger je bio među Ledererovim bečkim učiteljima u posljednjim godinama svoje aktivne nastave prije umirovljenja.

Sax je isprva bio Mengerov suparnik, a poslije suborac u Methodenstreitu, no nekoliko se godina nakon 1887. ponovno udaljio od Austrijske škole.

Carl Menger je 1887. vodio doktorat Ernsta Seidlera von Feuchtenegga za dr. jur. na Sveučilištu u Beču.

Doktorirao je 1904. na Pravnom i državoznanstvenom fakultetu Sveučilišta u Beču kod Carla Mengera i Eugena von Philippovicha.

Tek je čitanje Mengerovih „Grundsätze“ pružilo Wieseru traženu perspektivu, koju je u retrospektivi doživio kao oslobođenje od „muke mišljenja“.

Menger Großa nije spomenuo pri nabrajanju svojih habilitanata u povodu umirovljenja, što upućuje na dvojak odnos unatoč formalnoj vezi preko bečke habilitacije.

Studirao je pravo na sveučilištima u Czernowitzu (danas Černivci) i Beču te se u biografiji izričito navodi kao Mengerov učenik.

Ludassy je bio jedan od najistaknutijih polaznika seminara Carla Mengera namijenjenoga diplomiranim, već zaposlenim osobama zainteresiranima za nacionalnu ekonomiju.

Landesberger je pripadao austrijskoj školi i bio je učenik Carla Mengera na Sveučilištu u Beču.

Na Sveučilištu u Beču Inama (počasni profesor od 1881.) i Menger (redoviti profesor od 1873.) istodobno su pripadali državoznanstvenom kolegiju; izravan sukob u okviru Methodenstreita u korištenim izvorima nije dokumentiran.

Od 1884. do 1887. studirao je pravo na Sveučilištu u Innsbrucku, među ostalim kod Carla Mengera.

„Najdraži učenik“ i posljednji habilitant Carla Mengera; studirao je ekonomiju i pravo na Sveučilištu u Beču.

Od 1890. studirao je povijest, pravo i ekonomiju na Sveučilištu u Beču te pohađao predavanja Carla Mengera iz nacionalne ekonomije; preuzeo je njegov zahtjev za točnim određenjem pojmova i uzročnim istraživanjem.

Nakon studija prava habilitirao se kod Carla Mengera.

Wilhelm Rosenberg bio je učenik Carla Mengera u Beču.

Suosnivačica Mises-Perelsova kruga od ožujka 1908.; kolegica u Bečkoj gospodarskoj komori. Odnos je prestao Cronbachovom smrću 1913.

Amonn i Schumpeter obojica su priložili tekstove zborniku u čast Lederera 1932.; Lederer i Amonn pripadali su krugu njemačkih socijalnih ekonomista smještenom između bečke te heidelberško-berlinske tradicije.

U literaturi povijesti ekonomske misli o bečkoj teoriji oporezivanja zajedno s Emilom Saxom obrađuje se kao jedan od dvojice istaknutih austrijskih teoretičara oporezivanja; obojica su usporedno razvila financijsku znanost utemeljenu na graničnoj korisnosti.

Godine 1894. naslijedio je Emila Saxa kao izvanredni profesor na Njemačkom sveučilištu u Pragu.

Doživotno prijateljstvo još od bečkih studentskih godina, zajednički učitelji Kelsen i Spann, zajednički krugovi; živo dopisivanje 1938.–1959. u američkom egzilu.

Sučlan Geistkreisa (Voegelin osnivač); 1944. Engel-Janosi je iz američkog egzila pisao Voegelinu o tome da se kultura bečkih krugova ne može prenijeti u SAD.

Obojica su osnivači Geistkreisa u Beču.

Kolega s Misesova privatnog seminara; obojica su 1938. još bili u Austriji te su nakon emigracije ostali u kontaktu unutar američke bečke dijaspore.

Amonn je od 1907. bio asistent kod Philippovicha na bečkom Institutu za državne znanosti; njegov habilitacijski rad, obranjen 1910., objavljen je 1911. u „Wiener Staatswissenschaftliche Studien“ koje su uređivali Philippovich i Bernatzik. Zapravo akademski mentor u ranoj bečkoj fazi.

Cronbach je kao slušačica pohađala Philippovicheva predavanja iz nacionalne ekonomije na Sveučilištu u Beču. Philippovicheva socijalno-politička orijentacija vjerojatno je suoblikovala njezino kasnije zanimanje za kućnu radinost i zaštitu radnika.

Emil Lederer studirao je ekonomsku teoriju na Sveučilištu u Beču, među ostalim kod Philippovicha, Wiesera i Böhm-Bawerka.

Somary je 1904.-1906. bio Philippovichev asistent na Sveučilištu u Beču; Philippovich mu je kasnije posredovao mjesto asistenta predsjednika u Anglo-austrijskoj banci.

Tijekom studija u Beču pod utjecajem Eugena Philippovicha von Philippsberga okrenuo se nacionalnoj ekonomiji; Philippovich je, uz Wiesera i Böhm-Bawerka, pripadao krugu utjecajnih Mengerovih učenika na Sveučilištu u Beču.

Philippovich je 1913. kao nositelj katedre za političku ekonomiju bio formalni mentor Misesove habilitacije na Sveučilištu u Beču.

Usporedno s Böhm-Bawerkom Rappard je 1908./09. u Beču pohađao Philippovicheve seminare.

Cronbach je u Beču pohađala i Böhm-Bawerkova predavanja te time po osobnoj liniji pripada trećoj generaciji austrijske škole.

Lederer je pohađao Böhm-Bawerkova predavanja i sudjelovao na njegovu seminaru u Beču: oblikujući susret s austrijskom školom granične korisnosti.

Perels je sudjelovao na Böhm-Bawerkovu bečkom privatnom seminaru, gdje je upoznao Misesa i Schumpetera. Formalno mentorstvo doktorata nije potvrđeno jer je Perels stekao titulu Dr. iur.

Nakon doktorata usputno se posvetio Böhm-Bawerkovoj teoriji kamate, priredio manje spise cijenjenoga Böhm-Bawerka te u svom habilitacijskom radu obnovio i proširio kritiku Davida Ricarda.

Wieser i Böhm-Bawerk bili su prijatelji iz mladosti i sa studija na Sveučilištu u Beču, a ujedno i šurjaci; Böhm-Bawerk je 1880. oženio Wieserovu sestru Paulu. Time je njihov odnos u više pogleda bio doživotna pratnja.

Učenik Eugena Böhm-Bawerka za njegova nastavničkog djelovanja u Innsbrucku; na toj je osnovi 1889. stekao venia legendi iz nacionalne ekonomije i okrenuo se školi granične korisnosti.

Schumpeter je zajedno s mladim Misesom pohađao čuveni Böhm-Bawerkov privatni seminar na Sveučilištu u Beču.

Schumpeter je zajedno s mladim Misesom pohađao čuveni Böhm-Bawerkov privatni seminar na Sveučilištu u Beču.

Studirao je i 1914. doktorirao na Sveučilištu u Beču kod Eugena von Böhm-Bawerka; disertacija o monetarnom i kreditnom gospodarstvu s matematičkim pristupom.

Studirao je kod Eugena von Böhm-Bawerka i sudjelovao na njegovu seminaru na Sveučilištu u Beču; zajedno s Mengerom jedan od ključnih učitelja za Misesovo priklanjanje Austrijskoj školi nacionalne ekonomije.

Od 1884. do 1887. studirao je pravo na Sveučilištu u Innsbrucku, među ostalim kod Eugena von Böhm-Bawerka; Böhm-Bawerk je u to vrijeme bio profesor u Innsbrucku.

Kao vrlo mlad student primljen je u privatni seminar Eugena von Böhm-Bawerka na Sveučilištu u Beču, jedan od najmlađih Böhm-Bawerkovih učenika.

Strigl je kao vrlo mlad student primljen u bečki privatni seminar Böhm-Bawerka. Među sudionicima bili su, među ostalima, Otto Bauer, Nikolai Bucharin, Ludwig von Mises, Otto Neurath i Joseph Schumpeter.

Kao subjektivistički teoretičar vrijednosti pri reformi izravnog poreza na dohodak zajedno s Eugenom von Böhm-Bawerkom kao vodećim dužnosnikom u praksi je proveo poreznu progresiju.

Godine 1892. kao redoviti profesor na Sveučilištu u Innsbrucku postao je nasljednik Eugena von Böhm-Bawerka; institucionalni kontinuitet katedre u duhu Austrijske škole.

Rappard je 1908./09. pohađao bečki seminar Böhm-Bawerka, jednog od najutjecajnijih učitelja austrijske škole prije Prvoga svjetskog rata.

Wikiberal navodi Rosenstein-Rodana kao suvremenika sa sličnim metodološkim pristupima u bečkom okružju matematičke ekonomije.

Učitelj filozofije znanosti tijekom studija; kasnije dugogodišnji suradnik na Misesovu privatnom seminaru i u Geistkreisu te fenomenološki suradnik.

Kolega iz Geistkreisa; Kaufmann je poput Engel-Janosija i na Misesovu privatnom seminaru bio djelatan kao metodolog društvenih znanosti.

Zajednički osnivači Geistkreisa; zajedničko sudjelovanje na Misesovu privatnom seminaru.

Kolega sa studija na Sveučilištu u Beču sve do doktorata 1904.

Kolega sa studija na Sveučilištu u Beču sve do doktorata 1904.

Strigl je 1928. objavio rad u zborniku koji je suuredio Frank Albert Fetter; Fetter je djelovao kao urednik sveska.

Mises navodi Engliša i Cuhela zajedno kao dvojicu čeških ekonomista s najznačajnijim doprinosima krugu austrijske škole.

Suosnivač Geistkreisa 1921.; zajedničko sudjelovanje na Misesovu privatnom seminaru.

Hayek je 1921. stupio kao tajnik u austrijski obračunski ured, čiji je direktor prije bio Perels, a od 1921. vodio ga je Mises. Izravan susret pri primopredaji dužnosti čini se vjerojatnim.

Voegelin je bio član Geist-Kreisa koji su 1921. osnovali Hayek i Josef Herbert Fürth; doživotno prijateljstvo iz bečkoga razdoblja.

Član Geistkreisa koji su 1921. osnovali Hayek i Herbert Furth; Engel-Janosi mu se pridružio u prvom desetljeću i poslije zabilježio mnoge teme predavanja.

Hayek i Machlup obojica su pripadali osnivačkoj skupštini Mont Pèlerin Society 1947.; Machlup je ostao vezan uz društvo kao dugogodišnji član.

Nakon što je Shackle pod Hayekom započeo svoju doktorsku disertaciju, potom se okrenuo radikalnom subjektivizmu i razvio ga sve do nihilizma.

Hayek je bio osnivački direktor Austrijskog instituta za istraživanje konjunkture, u kojem je Tintner 1930. započeo kao znanstveni suradnik.

Bio je član Mont Pèlerin Society, koju je pokrenuo Hayek; pristupio joj je 1948.

Nakon razdoblja studija na London School of Economics kolega Friedricha Augusta von Hayeka; suradnja je trajala do odlaska u Johannesburg 1948.

Lachmann je na LSE-u pripadao Hayekovu najužem akademskom krugu i iz te je loze dalje razvio radikalni subjektivizam.

Obojica su sudjelovala na Misesovu privatnom seminaru; ujedno prethodnik i nasljednik na čelu Instituta za istraživanje konjunkture (Hayek do 1931., Morgenstern 1931. – 1938.).

Obojica su sudjelovala na Misesovu privatnom seminaru u Beču.

Svojim je spisima i uredničkom antologijom „Logik der Freiheit“ (Logika slobode) bitno pridonio oživljavanju tradicije Austrijske škole, a osobito Hayekova djela, na njemačkome govornom području.

Susudionik na Misesovu privatnom seminaru u Beču.

Izravna učenica Friedricha Augusta von Hayeka; godine 1935. predala je na LSE-u svoju disertaciju „The Rationale of Central Banking and the Free Banking Alternative“, koju je mentorirao Hayek.

Zajedno s Hayekom suosnivač Geistkreisa; obojica su od sredine 1920-ih sudjelovala i na Misesovu privatnom seminaru.

Prije imenovanja u Ženevi Hayek je držao gostujuća predavanja na IHEID-u te je 1947. pozvao Rapparda da održi uvodno izlaganje na osnivačkom skupu društva Mont Pèlerin.

Obojica članovi Geistkreisa u Beču međuratnoga razdoblja.

Akademski učitelj nacionalne ekonomije na Sveučilištu u Beču tijekom studija.

Cronbach je pohađao Wieserova predavanja na Sveučilištu u Beču.

Wieser je uz Böhm-Bawerka bio jedan od Ledererovih ključnih bečkih sveučilišnih nastavnika nacionalne ekonomije.

Studirao je na Pravnom i državoznanstvenom fakultetu Sveučilišta u Beču kod Eugena von Böhm-Bawerka i Friedricha von Wiesera.

Hayek je 1921. na Sveučilištu u Beču doktorirao pravne znanosti (Dr. iur.) kod Friedricha von Wiesera, čijim je najodanijim učenikom postao („his most faithful disciple").

Od 1920. studirao je ekonomiju na Sveučilištu u Beču, među ostalim kod Friedricha von Wiesera.

Haberler je studirao na Sveučilištu u Beču, među ostalim kod Friedricha von Wiesera i Ludwiga von Misesa (doktorat iz državnih znanosti 1925.).

Mayer je 1923. imenovan na bečku katedru kao nasljednik Friedricha von Wiesera; nakon Wieserove smrti Mayer se uselio u njegovu ostavljenu kuću u 19. bečkom gradskom okrugu.

Doktorirao je 1907. pravne znanosti na Sveučilištu u Beču; u bio_de i u Klausingerovoj studiji naveden je kao učenik Friedricha von Wiesera. Wieser je razvio odnos oca i sina prema Mayeru i svim ga sredstvima podupirao.

Tijekom studija prava na Sveučilištu u Beču okrenuo se nacionalnoj ekonomiji pod utjecajem Mengerova učenika Friedricha von Wiesera.

Nakon Wieserova imenovanja 1903. na Sveučilište u Beču Mises je bio jedan od njegovih studenata u ciklusu predavanja iz političke ekonomije te se smatra Wieserovim učenikom.

Godine 1894. postao je, uz Friedricha von Wiesera, izvanredni profesor na Njemačkom sveučilištu u Pragu.

Doživotno prijateljstvo proizašlo iz Misesova privatnog seminara (Mises-Privatseminar) i Geistkreisa.

Kauder je u pismu iz 1932. Machlupa opisao kao „raznolikog predstavnika“ austrijske škole.

Član Geistkreisa zajedno s Voegelinom u bečkim 1920-im i 1930-im godinama.

Godine 1947. okupio je u Veveyu na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima Fritza Machlupa, radi osnivanja Mont Pèlerin Societyja. Redoslijed prema godini rođenja (Machlup 1902. ispred Hayeka 1899., ovdje Hayek ispred Machlupa).

Kolega iz Geistkreisa; Machlup je, kao i Engel-Janosi, poslije postao emigrant u SAD-u i most prema američkoj znanstvenoj kulturi.

Obojica su sudjelovali na Misesovu privatnom seminaru (Mises-Privatseminar); Machlup i Morgenstern pripadali su među redovite članove.

Obojica su sudjelovala na Misesovu privatnom seminaru u Beču.

Kolega iz Geistkreisa i privatnog seminara; Machlup je s Haberlerom organizirao okupljanje u Princetonu 1961. (Princeton-Reunion), na koje je Fröhlich bio pozvan.

Na LSE-u je postao bliski prijatelj Ludwiga Lachmanna; Lachmann je svoju teoriju divergentnih očekivanja razvio dalje iz Shackleovih radova o neizvjesnosti.

Prilikom emigracije uputio ju je na Jakoba Marschaka i dao stručnu preporuku.

Sudionica Misesova privatnog seminara; obje pripadaju naraštaju mladih bečkih ekonomistica.

Obje sudionice Misesova privatnog seminara potkraj 1920-ih i početkom 1930-ih godina.

Sudionik Misesova privatnog seminara i član Geistkreisa.

Član Geistkreisa zajedno s Voegelinom.

Haberler je svoja predavanja na Sveučilištu u Beču dijelom održavao zajedno s Friedrichom Augustom von Hayekom.

Kolega iz Geistkreisa; obojica su bila nazočna i na Misesovu privatnom seminaru.

Godine 1939. izdao je izjavu pod prisegom (affidavit) potrebnu za njezinu američku vizu.

Haberler je svoja predavanja na Sveučilištu u Beču dijelom održavao zajedno s Oskarom Morgensternom.

Obojica su sudjelovala na Misesovu privatnom seminaru u Beču.

Kolega iz Geistkreisa i Misesova privatnog seminara; Haberler u svojim memoarima o privatnom seminaru navodi Fröhlicha kao jednog od istaknutih članova.

Mahr je bio učenik Hansa Mayera, od 1930. njegov znanstveni asistent na Sveučilištu u Beču, a 1950. preuzeo je njegovu katedru kao nasljednik.

Službeni doktorski mentor na Sveučilištu u Beču; vodio je disertaciju o pravu tržišnog natjecanja iz 1928.

Habilitirao je naposljetku na Sveučilištu u Beču kod Hansa Mayera.

Mayer je 1921. držao prašku katedru prije nego što je prešao u Graz i naposljetku u Beč; Engländer je ondje 1922. nastupio kao izvanredni profesor. Veza se nastavila preko Engländerovih gostujućih predavanja u NOeG-u, kojim je upravljao Mayer.

Već je tijekom studija postao asistent kod Hansa Mayera na katedri za političku ekonomiju Sveučilišta u Beču te je 1925. pod njim doktorirao.

Doktorirao je pravne znanosti u Beču i postao asistent kod Hansa Mayera; iz rasnih i fakultetsko-političkih razloga nije habilitirao.

Hans Mayer bio je proturecenzent Kerschaglova promaknuća 1929. s oštrom kritikom; u kasnijoj je ocjeni potvrdio da se on udaljio od „čari Spannovih spekulativnih univerzalističkih tvorbi riječi“.

Sudionica u Misesovu privatnom seminaru.

Obje članice Misesova privatnog seminara i istaknute žene u bečkome ekonomskom krugu.

Kolegica iz Misesova privatnog seminara; zajedno se navode u Haberlerovu popisu članova privatnog seminara.

I Mintz i Herzfeld radili su u Beču na pitanjima vanjske trgovine i oboje su pripadali privatnom seminaru.

Kolegica iz Misesova privatnog seminara; oboje su sudjelovali na okupljanju u Princetonu 1961. povodom Misesova 80. rođendana.

Član Geistkreisa od 1921., odnosno od njegovih prvih godina; zajedničko boravište Beč do 1938.

Voegelin se prvih godina pridružio Geistkreisu i pripadao je filozofsko-politološkim glasovima, uz Fürthovu pravno-ekonomsku liniju.

Kaufmann je bio među osnivačima Geistkreisa; zajedničko dvostruko članstvo i u Misesovu privatnom seminaru.

Najbliži prijatelj sa studija iz bečkoga prvog semestra 1918., suosnivač „Vereinigung Demokratischer Studenten" te 1921. Geistkreisa. Doživotna korespondencija, jednako opsežno dokumentirana u ostavštini Hayeka i Fürtha.

Engel-Janosi se u prvom desetljeću pridružio Geistkreisu i poslije postao primatelj Fürthova pregleda predavanja Geistkreisa (pismo 1972.).

Kolega iz Geistkreisa i Misesova privatnog seminara; doživotna korespondencija, zajednički suorganizator Misesova susreta 1961. u Princetonu.

Haberlerov šurjak: Fürthova supruga Emma Paula (rođ. Kaan) i Haberlerova supruga Friederike (rođ. Kann) bile su sestre. Uz to kolega iz Geistkreisa i Misesova privatnog seminara, posrednik pri pribavljanju vize za SAD 1938.

Sudjelovanje u Misesovu privatnom seminaru (1922.–1934.). Cambridgeska/austrijska sekundarna literatura dokumentira da je otprilike polovica članova Geistkreisa istodobno zalazila u Misesov seminar; Fürth je tomu pripadao kao bliski Hayekov pouzdanik.

Zajedno s Haberlerom posrednik pri Fürthovu prvom radnom mjestu u SAD-u, u Lincolnu 1939.; također član Geistkreisa.

Fröhlich je bio među prvih dvanaest članova Hayek-Fürthova Geistkreisa. Fürth je poslije citirao jedan njegov bečki članak kao zajedničku referentnu točku.

Amonn je 1913./14. zamjenjivao Schumpetera na graškoj katedri, dok je ovaj kao austrijski profesor na razmjeni predavao na Sveučilištu Columbia. Taj je odnos desetljećima ostao stručno prisutan (usp. Winterberger 1983.).

Kolega sa studija u Beču, poslije dugogodišnji suurednik časopisa „Archiv für Sozialwissenschaft und Sozialpolitik“ zajedno s Alfredom Weberom.

Studirao u Grazu kod Josepha A. Schumpetera.

Haberler je kao profesor na Sveučilištu Harvard surađivao s Josephom Schumpeterom.

Schumpeter posjećuje Engliša u Brnu (obiteljska knjiga gostiju), znanstvena razmjena o ekonomskoj teoriji i monetarnim pitanjima.

Član osnivač kruga Mises–Perels 1908., zajedno s Pribramom, Cronbachom i Misesom. Obojica su bili i u Znanstvenom odboru za ratno gospodarstvo 1914.–1918.

Cronbach je u Beču slušao predavanja statističara i gospodarskog povjesničara Inama-Sternegga. Njegov se povijesno-statistički pristup ogleda u njihovu empirijskom radu o industriji čipke.

Na New York University, u suradnji s Ludwigom Lachmannom, vodio je studijski program u tradiciji austrijske škole, iz kojega je proizašao velik broj ekonomista.

Redovito je sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru u Bečkoj trgovinskoj komori; jedan od stalnih sudionika fenomenološko-filozofske struje.

Učitelj tijekom studija i utjecajan voditelj rasprava na privatnom seminaru; Schützu je posredovao most od ekonomije granične korisnosti prema teoriji djelovanja.

Kauder je 1957. Misesa opisao kao Mengerova „najvjernijega učenika“; bio je s njim u prijateljskom kontaktu i njegov je ontološki pristup komentirao kao mjerilo austrijske teorije.

Kolega sa studija u Beču i s Böhm-Bawerkova seminara; povezuje ih dugogodišnje osobno prijateljstvo sve do 1930-ih.

Kolega iz komore i blizak Misesov prijatelj još od vremena u bečkom Središnjem društvu za stambenu reformu. Suosnivač Mises–Perelsova raspravljačkoga kruga od 12. ožujka 1908. Perels je bio Misesov prethodnik na mjestu ravnatelja austrijske obračunske ustanove. Redovito su zajedno odlazili na skijaške ture u austrijskim Alpama.

Nakon zaposlenja u Institutu za istraživanje konjunkture Schiff je radio kao novinski urednik i redovito je pohađao Misesov privatni seminar u Beču.

Schwiedland je bio sudionik Misesova privatnog seminara u Beču.

Redoviti sudionik Misesova privatnog seminara u Beču.

Kaufmann je bio sudionik Misesova privatnog seminara u Beču.

Zajedno s Misesom osnovao je Austrijski institut za istraživanje konjunkture, u kojem je Hayek od 1927. obavljao „težak pionirski rad na ekonomskim temeljima“.

Od svojih socijalističkih sklonosti odvratilo ga je čitanje djela „Die Gemeinwirtschaft“ (Zajedničko gospodarstvo, 1922.) Ludwiga von Misesa, koje je sadržavalo dokaz o nemogućnosti ekonomskog izračuna u socijalističkoj zajednici. Mises je vrlo brzo prepoznao Hayekov talent i pozvao ga na svoj privatni seminar.

Godine 1947. okupio je kraj Veveya na Ženevskom jezeru 39 nekolektivističkih mislilaca iz cijeloga svijeta, među njima i Ludwiga von Misesa, radi osnivanja društva Mont Pèlerin Society.

Engel-Janosi je bio redoviti sudionik Misesova privatnog seminara i pripadao je povijesno-društvenoznanstvenoj struji kruga.

Machlup je bio stalni sudionik Misesova privatnog seminara i intelektualni učenik iz bečkoga kruga.

Redovito je sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru, uz svoju poslovnu djelatnost u roditeljskoj tvornici kartona.

U projektu Mathematics Genealogy Project Mises se navodi kao mentor Tintnerove doktorske disertacije iz prava (Dr. iur.) iz 1930. Ta je konstelacija netipična jer je Mises bio privatni docent bez redovite profesure, no podudara se s Tintnerovom bliskošću Misesovu krugu.

Sudionik Misesova privatnog seminara pri bečkoj trgovačkoj komori, u francuskoj se sekundarnoj literaturi navodi kao dodatni gost uz Karla Mengera ml., Ewalda Schamsa i Ericha Schiffa.

Sudjelovanje na Misesovu privatnom seminaru u Beču. Lovasy pripada malome krugu žena koje su na seminaru redovito izlagale.

Studirao je na Sveučilištu u Beču među ostalim kod Ludwiga von Misesa; kasnije je redovito sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru.

Haberler je redovito sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru u Beču.

Preveo je brojne Misesove spise s njemačkoga na engleski i time bitno pridonio širenju austrijske teorije novca i konjunkture u zemljama engleskoga govornog područja.

Sudionica privatnog seminara i članica užega Misesova kruga u Beču.

Sudionica privatnog seminara Ludwiga von Misesa u Beču; stalna članica Narodnoekonomskoga društva (Nationalökonomische Gesellschaft) do isključenja 1938.

Mentor doktorata u Beču 1927.; Mintz je potom sudjelovala na njegovu privatnom seminaru.

Doktorirao je kod Misesa na NYU i ondje ga naslijedio kao najvažniji predstavnik austrijske tradicije u SAD-u.

Sudionik Misesova privatnog seminara u New Yorku 1949.–1959. (faza na NYU): izravna veza s bečkom tradicijom privatnog seminara preko Misesa.

Prema obiteljskoj knjizi gostiju Mises je više puta posjetio Engliša u Brnu (Brünn); intenzivna metodološka polemika u časopisima, uzajamno priznanje unatoč metodološkim razlikama.

Schlesinger je sudjelovao na privatnom seminaru Ludwiga von Misesa u Beču.

Stalni sudionik privatnog seminara Ludwiga von Misesa u Beču tijekom 1920-ih i ranih 1930-ih godina.

Lachmann je kao mlađi član sudjelovao na Misesovu privatnom seminaru, prije svoje emigracije u London 1933.

Mises je primio Herzfeld na svoj privatni seminar nakon što je njezina disertacija o politici trgovine s Orijentom pobudila njegovo zanimanje. Posvjedočio joj je precizno razumijevanje novca, vanjske trgovine i duga.

Smatrao se možda najznačajnijim Misesovim učenikom u Novome svijetu; Rothbard je produbio pristupe svojega učitelja osobito u teoriji novca, teoriji monopola te teoriji kapitala i kamate.

Sudionik Misesova privatnog seminara na NYU od 1949. do kraja 1950-ih godina, uz djelovanje sve do 1970-ih godina.

Engländer je bio gostujući predavač Narodnogospodarskoga društva u Beču (Nationalökonomische Gesellschaft Wien), kojim je suupravljao Mises (predavanje 16. 4. 1931.); os Mises–NOeG bila je za praške teoretičare glavni forum austrijske škole.

Sudionik Misesova privatnog seminara u Beču kao član užega kruga Austrijske škole.

Rosenstein-Rodan se ubrajao među redovite sudionike Misesova privatnog seminara, djelatan sve do preseljenja u Veliku Britaniju 1930.

Dugogodišnji sudionik Misesova privatnog seminara u Beču; jedan od rijetkih habilitiranih pripadnika Austrijske škole u tom krugu.

Doktorirala je 1921. kao jedna od prvih žena na području državnih znanosti na Sveučilištu u Beču; disertaciju „Die Anweisungstheorie des Geldes" (Teorija novca kao uputnice) vodio je Ludwig von Mises.

Sudionica privatnoga seminara Ludwiga von Misesa pri Bečkoj trgovačkoj komori, zajedno s Hayekom, Haberlerom, Morgensternom i drugima.

Redoviti sudionik Misesova privatnog seminara u Beču. Godine 1961. pozvan je u Princeton na ponovni susret sudionika seminara povodom Misesova 80. rođendana.

Suborac Ludwiga von Misesa u stabilizaciji austrijske valute; zajedno su utjecali na saveznoga kancelara Ignaza Seipela, tako da je politika inflacije i deficita okončana.

Rappard je u ožujku 1934. ponudio Misesu profesuru iz područja međunarodnih ekonomskih odnosa na IHEID-u; Mises ju je preuzeo u listopadu 1934., ostao do srpnja 1940. i Rappardu je dugovao odlazak iz Beča pod pritiskom.

Hoppe i Rothbard zajedno su od 1986. djelovali na Sveučilištu u Nevadi, Las Vegas; nakon Rothbardove smrti 1995. Hoppe je preuzeo njegovu katedru.

Hoppe je radi studija otišao u SAD i postao dugogodišnji učenik Murraya N. Rothbarda; naposljetku je preuzeo njegovu katedru na Sveučilištu u Nevadi, Las Vegas.

Morgenstern je vodio živu prepisku s Kauderom i poticao njegov znanstvenopovijesni rad o povijesti marginalizma.

Član Geistkreisa zajedno s Voegelinom.

Kolega iz Geistkreisa, zajedno s Engel-Janosijem.

Morgenstern je 1931. preuzeo vodstvo Instituta za istraživanje konjunkture (Institut für Konjunkturforschung); Tintner je do 1936. radio pod njegovim vodstvom i zatražio od njega predgovor za djelo „Prices in the Trade Cycle".

Nadređeni u bečkom Institutu za istraživanje konjunkture, kasnije istraživački partner u Princetonu (1939–1942) na proučavanju gospodarske povijesti Austrije u međuratnom razdoblju.

Oskar Morgenstern bio je suurednik časopisa „Zeitschrift für Nationalökonomie“ i ravnatelj bečkog Instituta za istraživanje konjunkture u vrijeme kada su ondje izlazili radovi Bettelheim-Gabillona o Böhm-Bawerku. Neizravna veza preko časopisa.

Suurednik časopisa „Zeitschrift für Nationalökonomie" zajedno s Oskarom Morgensternom; zajedničko širenje ideja austrijske ekonomske škole.

Kolega iz kruga Geistkreis (Morgenstern mu se pridružio nakon osnivačke faze) te zajedničko sudjelovanje na Misesovu privatnom seminaru.

Zajedničko sudjelovanje na Misesovu privatnom seminaru.

Mahr i Kerschagl pripadali su u poslijeratnom razdoblju utjecajnim ekonomistima na bečkim visokim učilištima (Mahr na Sveučilištu u Beču, Kerschagl na Visokoj školi za svjetsku trgovinu) i poznavali su se iz bečkoga stručnog okruženja.

Otac Ilse Mintz; bečki ekonomist vanjske trgovine i ministarski službenik Richard Schüller oblikovao je njezinu stručnu usmjerenost na pitanja vanjske trgovine.

Strigl je kao učitelj oblikovao Hayeka: „Strigl shaped the minds of Hayek, Haberler, Machlup, Morgenstern, and other future great Viennese economists more than anyone else.“

Zajedničko sudjelovanje na Misesovu privatnom seminaru.

Strigl je kao učitelj oblikovao Machlupa, pripadnika četvrte bečke generacije.

Strigl je kao učitelj oblikovao Haberlera, pripadnika četvrte bečke generacije.

Richard von Strigl pripadao je uredničkom krugu časopisa „Zeitschrift für Nationalökonomie“ u vrijeme objave radova o Böhm-Bawerku iz pera Bettelheima-Gabillona.

Strigl je kao učitelj oblikovao mislioce četvrte bečke generacije (Hayek, Haberler, Machlup, Morgenstern) kao malo tko drugi; njegov sustavan način izlaganja i njegova teorija kapitala izravno su utjecali na uži bečki krug.

Obojica su sudjelovala na Misesovu privatnom seminaru u Beču.

Član osnivač Geistkreisa; u krugu je djelovao zajedno s Engel-Janosijem.

Godine 1996. postao je član Mont Pèlerin Society, među čijim osnivačima i središnjim figurama bio je Hayek (sam Hayek preminuo je 1992., pa je vremenski riječ tek o članstvu koje se preklapa preko Hayekove ostavštine).

Susudionik na Misesovu privatnom seminaru u Beču.

Sudionica u Misesovu privatnom seminaru.

Obje sudionice Misesova privatnog seminara; u krugu malobrojnih žena koje su redovito sudjelovale.

Susudionik na Misesovu privatnom seminaru u Beču.

Kolegica s Misesova privatnog seminara; obje su još 1938. bile u Austriji, a 1961. pozvane na okupljanje u Princetonu.

Godine 1948., godinu dana nakon što je Hayek osnovao Mont Pèlerin Society, postala je članicom društva zajedno sa svojim suprugom Friedrichom A. Lutzom; Friedrich Lutz kasnije je dvaput bio predsjednik MPS-a.

Zajedno s Hayekom, Furthom i Schützom član osnivač Geistkreisa 1921.

Zajedno u Geistkreisu; Fröhlich je bio član osnivač 1921.

Garrison war über Jahrzehnte Adjunct Scholar am Mises Institute und teilte mit Rothbard die Verteidigung der Mises-Hayek-Konjunkturtheorie.

Lavoie promovierte 1981 an der NYU bei Kirzner mit einer Dissertation zur sozialistischen Kalkulationsdebatte.

Als Privatdozent (1895–1908) und ab Oktober 1898 Ordinarius für politische Ökonomie an der k.k. Exportakademie im Palais Festetics gehörte Feilbogen zur engen Wiener Nationalökonomen-Szene um Böhm-Bawerk, Wieser und Philippovich. Die Mit-Übersetzung des Capitalzins-Anhangs 1903 setzt direkten Arbeitskontakt voraus.

Sieghart diente ab 1894 im k.k. Finanzministerium, in dessen Steuerreform-Arbeit Böhm-Bawerk die treibende Kraft war, und wechselte 1897 ins Ministerratspräsidium — der Beginn seines Aufstiegs unter Körber (NDB Bd. 24, 2010, S. 353 f.).

Reisch wurde 1921 Vizepräsident der Allgemeinen Boden-Credit-Anstalt unter Präsident Sieghart. Ab 1922 als OeNB-Präsident gleichzeitig zentraler Bankenregulator und Refinanzierer für Siegharts BCA bis zum Zusammenbruch 1929 (OeBL).