Karel Engliš

Karel Engliš rođen je 17. kolovoza 1880. kao deveto dijete seoskog mesara u šleskome Hrabynju. Nakon češke gimnazije u Opavi (matura 1899.) studirao je pravo na češkom Pravnom fakultetu Karlo-Ferdinandova sveučilišta u Pragu, gdje je nacionalni ekonomist Albín Bráf oblikovao njegovu intelektualnu orijentaciju. Studij je završio 1904.; potonji boravak u Münchenu kao kućni učitelj grofa Czernina omogućio mu je predavanja kod Luja Brentana. Nakon službovanja u Zemaljskom statističkom uredu u Pragu i u bečkom ministarstvu, habilitirao se 1910. na češkoj Visokoj tehničkoj školi u Brnu kod Jana Koloušeka radom o tarifnim plaćama. Godine 1911. postao je izvanredni, a 1917. redoviti profesor u Brnu. Osnutkom Sveučilišta Masaryk 1919. prešao je na njegov Pravni fakultet i kao prvi rektor (1919./20.) preuzeo njegovo konstituiranje. U Brnu je nastala takozvana Brnska škola nacionalne ekonomije; ondje je primio i Ludwiga von Misesa, Josepha Schumpetera i Eugena von Böhm-Bawerka, čije posjete bilježi obiteljska knjiga gostiju. Usporedno je bio političar Čehoslovačke nacionalne demokracije te između 1920. i 1931. šest puta ministar financija; pripisuju mu se stabilizacija krune, porezna reforma 1927. i svladavanje posljedica velike svjetske gospodarske krize. Od 1934. do 1939. vodio je kao guverner čehoslovačku Narodnu banku, 1934. proveo prvu devalvaciju krune i nakon njemačke okupacije u veljači 1939. podnio ostavku. Iste je godine otišao kao redoviti profesor na Karlovo sveučilište u Pragu. U prosincu 1947. postao je njegov rektor, ali je već 27. veljače 1948., dva dana nakon komunističkog prevrata, morao odstupiti. Englišev je glavni teorijski doprinos teleološka metoda: nasuprot kauzalno-subjektivističkoj teoriji vrijednosti Austrijske škole razvio je, polazeći od Kantove kritike spoznaje, ekonomsku nauku koja ekonomske odnose shvaća kao svrhovito usmjeren poredak. U metodološkom sukobu 1920-ih i 1930-ih pisao je polemičke rasprave protiv Böhm-Bawerkove teorije vrijednosti te protiv škole Engländera i Bilimoviča; istodobno je dijelio temeljno uvjerenje Austrijske škole da gospodarski individualizam ostaje nezaobilazan za moderan tržišni poredak. Njegovo dvosveščano glavno djelo *Soustava národního hospodářství* (1938.) sažima taj sustav. Godine 1952. administrativno je prisilno premješten iz Praga u svoje rodno mjesto Hrabyně, mirovina mu je drastično smanjena, a djela uklonjena iz javnih knjižnica. Ondje je 13. lipnja 1961. umro osiromašen. Rehabilitacija je uslijedila tek nakon 1989.: 1991. predsjednik Václav Havel posthumno mu je dodijelio Orden Tomáša Garriguea Masaryka; 2022. Češka narodna banka posvetila mu je prigodnu novčanicu.