Pismo uredniku

Ludwig von Mises, nacionalni ekonomist podrijetlom iz Beča koji živi u New Yorku, u svojoj je 1927. objavljenoj knjizi o liberalizmu jedno poglavlje posvetio problemu kartela i monopola. Ono što je Mises napisao prije dvadeset osam godina danas je aktualno kao i ikada prije – i osobito važno za njemačku raspravu o kartelima! Stoga je urednik zamolio gospodina von Misesa za dopuštenje da to poglavlje smije pretiskati¹. L. von Mises odgovara sljedeće: „Veleštovani doktore Muthesius! Pitate me pristajem li na pretisak svojih, prije dvadeset osam godina objavljenih izlaganja o kartelima i monopolima u Vašim izvrsnim mjesečnim listovima. Potvrdan mi odgovor ne pada lako. Ono što sam 1927. u svojoj knjizi „Liberalismus“ znao reći o kartelima i monopolima predstavlja tek jednu etapu u mojim nastojanjima da na mjesto nedostatnoga tretmana dotičnih problema kod svih varijanti „povijesne škole“ i socijalizma s katedre postavim bolji nauk. Štoviše, u toj sam se knjizi morao izraziti sažeto i odustati od ispitivanja mnogih strana toga problema. Potpuna obrada monopolskoga fenomena izvediva je samo u okviru sveobuhvatne nacionalnoekonomske teorije. Takvu sam pokušao ponuditi u svojoj knjizi ‚Human Action‘. Posve sam svjestan da moja izlaganja iz 1927. ne mogu zadovoljiti čitatelje Vaših mjesečnih listova u 1955. godini. Tomu nasuprot mogu samo upućivati na ‚Human Action‘. Ondje sam, vjerujem, rekao sve ono što o tim problemima treba reći. Kad politika ne bi pripremala temelje za nastanak onoga što se u Sjedinjenim Državama naziva urotama (conspiracies) za ograničavanje količine proizvoda (restraint of trade), ne bi bilo monopolskoga problema vrijednoga spomena. Političari propovijedaju križarski rat protiv kartela, a istodobno čine sve da kartelizaciju omoguće. Američki zakoni protiv trustova danas pretežno služe borbi protiv big business, dakle protiv onih poduzeća čija masovna proizvodnja opskrbljuje potrošača svim onim stvarima koje se u inozemstvu označuju obilježjem američkoga luksuza. Demagogija Department of Justice pokazala se prije nekoliko godina u najljepšem svjetlu, kada se pod istragu uzelo jedno poduzeće koje u brojnim podružnicama prodaje živežne namirnice. Udio te tvrtke u američkom ukupnom prometu tom robom iznosio je 7 posto i u posljednjim je godinama neprestano padao. Ono što joj se ponajviše predbacivalo bilo je to da je rušila cijene ‚starosjedilačkoga‘ trgovca živežnim namirnicama. To, dakako, mora izgledati neoprostivo u očima vlade čija politika znatno poskupljuje cijene svih poljoprivrednih proizvoda. Vlade se ne zadovoljavaju time da stvaraju preduvjete za oblikovanje nacionalnih kartela. U međunarodnoj suradnji brinu se za nastanak svjetskih monopola. Možda u nekim njemačkim knjižnicama nedostaje zbirka tih ugovora koju je Međunarodni ured rada izdao 1943. godine. Proučavanje toga sveska vrlo je poučno. Ono pokazuje i kako moskovska vlada, koja neumorno poziva na borbu protiv monopolskoga kapitalizma, prema takvim sporazumima nipošto nije odbojno raspoložena. To što su danas nastojanja za ponovnim uspostavljanjem tih Commodity Control Agreement» postala prilično slaba, nije zasluga državnika. To je uspjeh djelovanja nekolicine nacionalnih ekonomista. Ne želim se izjašnjavati o pitanju treba li Njemačkoj danas zakon o kartelima. No mislim da bi se iskreni protivnici monopola najprije morali zauzeti za uklanjanje svih prisilno-gospodarskih mjera. Samo ukidanje zaštitnih carina, ograničenja platnoga prometa s inozemstvom i mnogih drugih zahvata u slobodu tržišnoga prometa može riješiti monopolski problem – i mnoge druge prividne probleme gospodarstva. Želim Vašoj hrabroj borbi za slobodno gospodarstvo pun uspjeh. Posve Vaš odani Ludwig Mises.“