FOLIO I · MISLIOCI · GEN. 02 · BR. 021

Rudolf Sieghart

Djela
4
Članci
0
Generacija
2.
Portret: Rudolf SieghartPortret: Rudolf Sieghart: Rudolf Sieghart, 1918, Photographie von Ferdinand Schmutzer (1918)
FOL. 02 · N° 021 · Rudolf Sieghart
BIOGRAFIJA

Život i djelo

Rabinov sin iz Troppaua (danas Opava, Češka) morao je kao polusiroče sam financirati studij prava u Beču. Godine 1895. prešao je na katolicizam, postao zet Carla Samuela Grünhuta (1844.-1929.), profesora trgovačkog prava na Sveučilištu u Beču, i stupio u financijsku upravu. Raspravom Die öffentlichen Glückspiele (1899.) Sieghart je uspio habilitirati te se potom okrenuo politici. Kao najbliži suradnik ministra predsjednika Körbera (1850.-1919.) odigrao je moćnu i ponekad spornu ulogu, prije svega pri kadrovskim odlukama koje su se ticale vrhunskih položaja u birokraciji. Godine 1912. postao je član Gornjeg doma i, kao guverner Zemaljskoga kreditnog zavoda (Boden-Credit-Anstalt) s pripojenim industrijskim koncernima i novinama, ostao utjecajan gospodarski vođa sve do duboko u razdoblje Prve Republike.
Metapodaci
13. März 1866
4. August 1934
2. generacija
Životne etape

Etape

  1. 1866
    1866
    Rođenje

    Rođen 13. ožujka 1866. u Troppauu, Austrijska Šleska (danas Opava, Češka), kao sin rabina.[2]

  2. 1883
    1883
    Matura na gimnaziji u Troppauu

    Maturirao 1883. na gimnaziji u Troppauu.[2]

  3. ⁦1883–1887⁩
    ⁦1883–1887⁩
    Studij pravnih i državnih znanosti

    Studij pravnih i državnih znanosti na Sveučilištu u Beču (1883. do 1887.), koji je kao polusiroče morao sam financirati; istodobno jednogodišnja dobrovoljna vojna služba, a poslije pričuvni časnik.[2]

  4. 1891
    1891
    Direktor u tiskovnom uredu „Vereinigte Deutsche Linke" (Ujedinjena njemačka ljevica)

    Godine 1891. postaje direktorom stranačkog i tiskovnog ureda „Vereinigte Deutsche Linke" (Ujedinjena njemačka ljevica).[2]

  5. 1892
    1892
    Doktorat (Dr. iur.)

    Godine 1892. doktorirao je pravo (dr. iur.) na Sveučilištu u Beču.[2]

  6. 1894
    1894
    Stupanje u financijsku upravu

    Godine 1894. stupio je u financijsku upravu.[2]

  7. 1895
    1895
    Prelazak na katoličanstvo

    Godine 1895. prešao je na katoličanstvo; u istom životnom razdoblju oženio se u obitelj bečkoga profesora trgovačkog prava Carla Samuela Grünhuta (1844.–1929.).[2]

  8. 1895
    1895
    Ženidba u obitelj Grünhut– približno

    Postao je zet Carla Samuela Grünhuta, profesora trgovačkog prava na Sveučilištu u Beču. Supruga Mathilde preminula je 1911. (u dobi od 39 godina).

  9. 1897
    1897
    Imenovanje u Predsjedništvo Ministarskog vijeća

    U prosincu 1897. imenovan je u c. i k. Predsjedništvo Ministarskog vijeća.[1]

  10. 1900
    1900
    Habilitacija s radom „Die öffentlichen Glückspiele" (Javne igre na sreću)

    Habilitirao je raspravom „Die öffentlichen Glückspiele" (Javne igre na sreću).[2]

  11. 1900
    1900
    Najbliži suradnik ministra predsjednika Körbera– izvedeno

    Nakon habilitacije ušao je u politiku; kao najbliži suradnik ministra predsjednika Körbera (1850.–1919.) imao je moćnu, a katkad i prijepornu ulogu, osobito pri kadrovskim odlukama o najvišim položajima u birokraciji.

  12. ⁦1902–1910⁩
    ⁦1902–1910⁩
    Pročelnik Predsjedničke kancelarije pod Körberom

    Od 1902. do 1910. pročelnik Predsjedničke kancelarije Predsjedništva Ministarskog vijeća; najbliži suradnik ministra predsjednika Ernesta von Körbera, sudjelovao u izbornoj reformi i nagodbi 1907.[2]

  13. 1904
    1904
    Načelnik sekcije

    Godine 1904. promaknut u načelnika sekcije (najviši činovnički rang).[2]

  14. ⁦1910–1929⁩
    ⁦1910–1929⁩
    Guverner Boden-Credit-Anstalta

    Od 1910. do 1929. (s prekidom 1917.–1919.) guverner, a od 1919. predsjednik banke Allgemeine Österreichische Boden-Credit-Anstalt; s pridruženim industrijskim koncernima i novinama ostao je utjecajan gospodarski vođa duboko u razdoblje Prve Republike; 1929. spajanje s Creditanstaltom nakon stečaja.[2]

  15. 1912
    1912
    Član Gospodskog doma

    Godine 1912. postao je član Gospodskoga doma.

  16. 1934
    1934
    Smrt

    Umro 4. kolovoza 1934. u Luzernu.[2]

Odnosi

Utjecaji

Privatni seminar, kolege, Mont Pèlerin · 5
  1. 1894
    1894
    Ernst von Plener⁦(1841–1923)⁩

    Godine 1894. stupio je pod ministrom financija Ernstom von Plenerom u c. i kr. Ministarstvo financija; Plener mu je bio prvi ministarski nadređeni i politički pokrovitelj karijere u činovničkom aparatu.[2]

  2. 1895
    1895
    Carl Samuel Grünhut⁦(1844–1929)⁩ · Wiener Rechtswissenschaft

    Godine 1895., nakon prelaska na katolicizam, postao je zet Carla Samuela Grünhuta (1844.–1929.), profesora trgovačkog prava na Sveučilištu u Beču.

  3. ⁦1895–1897⁩
    ⁦1895–1897⁩

    Sieghart diente ab 1894 im k.k. Finanzministerium, in dessen Steuerreform-Arbeit Böhm-Bawerk die treibende Kraft war, und wechselte 1897 ins Ministerratspräsidium — der Beginn seines Aufstiegs unter Körber (NDB Bd. 24, 2010, S. 353 f.).

  4. ⁦1900–1904⁩
    ⁦1900–1904⁩
    Ernest von Koerber⁦(1850–1919)⁩

    Kao najbliži suradnik predsjednika vlade Ernesta von Körbera (1850.-1919.) Sieghart je imao moćnu i ponekad spornu ulogu, osobito pri kadrovskim odlukama o vrhovnim položajima u birokraciji.[2]

  5. ⁦1921–1929⁩
    ⁦1921–1929⁩

    Reisch wurde 1921 Vizepräsident der Allgemeinen Boden-Credit-Anstalt unter Präsident Sieghart. Ab 1922 als OeNB-Präsident gleichzeitig zentraler Bankenregulator und Refinanzierer für Siegharts BCA bis zum Zusammenbruch 1929 (OeBL).

Rudolf Sieghart u kontekstu cijele škole: pet generacija, njihove linije učitelja i učenika, krugovi i kolegijalne veze.

IZVORI O POSTAJAMA I VEZAMA16 navoda · 3 izvora
  • [3]Ableitinger, Diss. Graz 1964 - Sieghart und seine Taetigkeit im Ministerratspraesidium
Topografija

Mjesta djelovanja

POPIS DJELA · KRONOLOŠKI

Knjige

1890-e
1898
Geschichte und Statistik des Zalenlottos in Österreich
IzvornikNjemački
1899
Die öffentlichen Glückspiele
IzvornikNjemački
1910-e
1915
Zolltrennung und Zolleinheit
IzvornikNjemački
1930-e
1932
Die letzten Jahrzehnte einer Grossmacht
IzvornikNjemački
APA
Chicago
Njemački povijesni stil