Richard Kerschagl

Richard Kerschagl rođen je 25. svibnja 1896. u Beču kao sin ravnatelja građanske škole i glazbenoga pisca, koji je potjecao iz koruške seljačke obitelji. Nakon mature na gimnaziji Schottengymnasium 1914. i ratne službe kao poručnik pričuve, studirao je pravo i državne znanosti na Sveučilištu u Beču, doktorirao 1919. kao dr. iur. te 1922. kao dr. rer. pol. Disertaciju iz državnih znanosti vodio mu je Othmar Spann, čijoj je univerzalističkoj školi Kerschagl tijekom 1920-ih bio blizak bez formalnoga članstva u užem krugu. Kerschagl je od 1920. radio kao vještak za pitanja valute u Austro-ugarskoj banci, a 1923. prešao je kao pravni savjetnik i nacionalnoekonomski referent u novu Austrijsku narodnu banku, gdje je kasnije vodio odjel za statistiku, izdavaštvo i knjižnicu. U akademskome pogledu habilitirao se 1922. na Visokoj školi za svjetsku trgovinu za političku ekonomiju, 1929. postao je izvanredni, a 1937. redoviti profesor trgovinske politike. Usporedno je od 1928. predavao na Konzularnoj akademiji, gdje je od 1930. djelovao kao profesor trgovinske politike te 1933. vodio Institut za gospodarsku politiku. Godine 1933. utemeljio je na Visokoj školi za svjetsku trgovinu seminar za istraživanje valute. U političkome pogledu Kerschagl je 1929. pristupio bečkome Heimwehru, u veljači 1934. borio se na strani vlade te je od 1. studenoga 1934. do 12. ožujka 1938. pripadao Državnomu vijeću i Saveznomu saboru austrofašističke staleške države. S „Anschlussom“ uhićen je 13. ožujka 1938. i držan u pritvoru do 29. srpnja 1938., u kolovozu otpušten prema zakonu o državnim službenicima, opterećen zabranom djelovanja u pokrajini te u ožujku 1940. umirovljen sa smanjenim primanjima. Do 1944. radio je u Berlinu i kao voditelj banke u okupiranoj Poljskoj, potom se vratio u Korušku i pridružio pokretu otpora. Nakon 1945. odmah je rehabilitiran i savjetovao britansku vojnu upravu kao gospodarski stručnjak; istodobno je bio vladin povjerenik za zapadnu Korušku. Vratio se kao redoviti profesor i pročelnik instituta na Visoku školu za svjetsku trgovinu, bio je 1947.–1949. i 1960.–1962. njezin rektor, od 1952. počasni profesor na Sveučilištu u Beču te je 1967. umirovljen. Do svoje smrti 30. prosinca 1976. u Hermagoru bio je predsjednik Saveza austrijskih pučkih sveučilišta i Austrijske komisije za UNESCO. Njegovo znanstveno djelo obuhvaća više od 80 publikacija o monetarnoj, bankarskoj, valutnoj i financijskoj znanosti; u sklopu bečke nacionalne ekonomije stoji između Spannove škole i akademske teorije novca, a da nije bio uključen u užu liniju Mises-Hayek.