Friedrich Engel-Janosi

Friedrich Engel-Janosi rođen je 18. veljače 1893. u Oberdöblingu kao sin austrougarsko-židovskoga industrijalca Moritza Engela de Jánosija te je odrastao u imućnim bečkim prilikama. Nakon döblinške gimnazije započeo je 1912. studij prava, nacionalne ekonomije, povijesti umjetnosti i povijesti u Beču i Heidelbergu, koji je prekinula ratna služba 1914.–1918. Doktorat prava stekao je 1919. kao asistent Hansa Kelsena, a doktorat povijesti 1921. kod Alfreda Francisa Pribrama radom o ustavnome pitanju u njemačkogovornoj Austriji između Bečkoga kongresa i revolucije 1848. Nakon kratkoga rada u banci Engel-Janosi je 1924. preuzeo očevu tvornicu drva i znanost je isprva njegovao usporedno s obiteljskim poduzećem. Godine 1929. habilitirao se na Sveučilištu u Beču za noviju opću povijest studijom „Graf Rechberg. Vier Kapitel zu seiner und Österreichs Geschichte“; 1935. dobio je naslov izvanrednoga profesora. U 1920-ima je pripadao onomu krugu neekonomskih društvenih znanstvenika koji su redovito sjedili u Misesovu privatnom seminaru, a u prvome je desetljeću pristupio i Geistkreisu koji su 1921. utemeljili Hayek i Furth, gdje je djelovao kao kroničarski glas predavačkih tema. Nakon istraživačkoga boravka u Rimu 1936.–1938., tijekom kojega je prešao na katoličanstvo, oduzeto mu je 22. travnja 1938. pravo na nastavu iz rasnih razloga. Godine 1939. pobjegao je preko Francuske i Velike Britanije u SAD, kratko predavao na Sveučilištu u Cambridgeu, 1940.–1942. bio istraživački suradnik na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu, a od 1945. profesor europske povijesti na Catholic University of America u Washingtonu, D.C. Godine 1959. vratio se kao počasni profesor na Sveučilište u Beču, predsjedao je 1965. Međunarodnim kongresom povjesničara te je zaključio nastavu 1969. Njegovo se djelo usredotočuje na diplomatsku i crkveno-političku povijest 19. i 20. stoljeća, osobito na odnose između Habsburške Monarhije, Republike i Svete Stolice. „Österreich und der Vatikan 1846–1918“ (1958.–1960.), „Geschichte auf dem Ballhausplatz“ (1963.) i „Vom Chaos zur Katastrophe“ (1971.) smatraju se temeljnim djelima. Autobiografija „… aber ein stolzer Bettler“ (1974.) ujedno je ključni izvor za bečku kulturu krugova u međuratnome razdoblju. Engel-Janosi je umro 7. ožujka 1978. u Beču i pokopan je na döblinškome groblju.