Prikaz knjige: „Deutschlands kranke Wirtschaft und ihre Wiederherstellung“ dr. Gustava Seibta

Seibt, Dr. Gustav: Geh. Reg.-Rat, profesor statistike na Sveučilištu u Bonnu: Deutschlands kranke Wirtschaft und ihre Wiederherstellung. Bonn 1923. A. Marcus & Webers Verlag (Dr. jur. Albert Ahn). Oktav. 76 str.

Na stranputicama i krivim putovima kojima je njemačka gospodarska politika u posljednje vrijeme hodala, publicistika joj je kao vođa koračala na čelu. Nije se počinio nijedan promašaj koji već dugo prije nije bio s najvećim trudom rječitosti preporučen u nacionalnogospodarskoj literaturi. Bismarck je jednom iznio – naravno, ne ozbiljno mišljen – prijedlog da se socijalizam pokusno uvede u nekim okruzima kako bi se njegova nedostatnost dokazala eksperimentom. Politika njegovih nasljednika stavila je čitavo Njemačko Carstvo na raspolaganje za isprobavanje naučavanja čije se manjkavosti moralo prepoznati i bez tog okrutnog eksperimenta. To što se zabludnim naučavanjima tako dugo dopustilo da vladaju javnim mnijenjem zauvijek će ostati najmračnija točka u povijesti njemačke društvene znanosti.

Velika zasluga male Seibtove rasprave leži u tome što se odlučno obračunava sa svim uvriježenim zabludama. Polazište čine novčano-teorijska razlaganja; s pravom Seibt svoju raspravu započinje riječima: „Ključ za razumijevanje našega današnjega gospodarskog razvoja moramo tražiti u nauci o novcu.“ On zatim na jednostavan i jasan način razvija temeljne crte kvantitativne teorije i pokazuje neodrživost teorije platne bilance deviznih tečajeva. Time je stekao čvrst temelj na kojemu se može izgraditi obračun s vladajućim shvaćanjima o rasprodaji, trošenju kapitala, podproizvodnji, zaštiti najmoprimaca, poreznoj politici i reparacijama. Na kraju dolazi reformski program koji kulminira u dvama zahtjevima: „Obustava tiskanja novčanica“ i „Natrag k slobodnom gospodarstvu“.

Seibtova je knjižica datirana 1. prosinca 1922. U predgovoru pisac primjećuje da, ako ne uspije dovesti valutu i gospodarstvo u red, prema njegovoj procjeni „neće proći ni godina dana dok se Njemačka ne sruši“. Danas znamo da je svojom procjenom bio u pravu; katastrofa njemačkoga novčanog sustava došla je dovoljno brzo. Seibta se poslušalo isto tako malo kao i druge koji su iznosili slična mišljenja; nije se poslušao ni njegov savjet da se iskoriste iskustva drugih država, prije svega Austrije. I vjerojatno će još dugo potrajati dok se ne prestane slijediti nadriliječnike i zanemarivati ozbiljna upozorenja.

Seibtov je rad prigodni spis; neki podaci kojima se koristi danas su zastarjeli. No kao i svaki dobar prigodni spis, ni njegov rad neće tako brzo zastarjeti. Učinilo bi se velika nepravda kad bi ga se nemarno odbacilo zato što o nekim nedavno nastalim pitanjima, kao što su npr. zaposjedanje Ruhra, rentenmarka i sl., ništa ne govori. Pogrešna naučavanja koja on razbija nažalost još danas vladaju duhovima, a ispravne teorije koje on postavlja na njihovo mjesto i danas su ispravne te će uvijek ostati ispravne. Teško da postoji jasniji i logičniji uvod u teorijske probleme njemačke gospodarske politike; pritom je način pisanja sasvim izvanredno jednostavan, tako da ga svatko može razumjeti. Knjižica će zajedno s nekoliko drugih spisa – npr. s Dietzelovim „Die Nationalisierung der Kriegsmilliarden“ – uvijek svjedočiti o tome da su i njemački nacionalni ekonomisti unaprijed prepoznali posljedice koje su inflatorna i etatistička politika morale za sobom povući te pravodobno upozorili. Zašto se nije obraćala pozornost na te glasove, nego na one – doduše daleko brojnije – koji su naviještali suprotno, ovdje nije mjesto izlagati.