Gerhard Tintner

Gerhard Emil Leopold Tintner rođen je 29. rujna 1907. u Nürnbergu kao sin austrijskih roditelja Leopolda i Karoline Tintner. Obitelj je bila židovskoga podrijetla, a najveći je dio Tintnerova školovanja i studija pripao Beču, kamo su se roditelji uskoro nakon njegova rođenja vratili. Na Sveučilištu u Beču studirao je od sredine 1920-ih nacionalnu ekonomiju, statistiku i pravo te je 22. prosinca 1930. završio kao dr. iur. Kao mentor u tradiciji matematičke genealogije navodi se Ludwig von Mises, što je s obzirom na bečku konstelaciju katedri netipično, ali se podudara s Tintnerovom uskom vezanošću uz Misesov krug. Od 1930. do 1936. Tintner je radio na Austrijskome institutu za istraživanje konjunkture u Beču, isprva pod Friedrichom Augustom von Hayekom, a od 1931. pod Oskarom Morgensternom. Ondje je nastalo i njegovo prvo glavno djelo „Prices in the Trade Cycle“ (Beč 1935.), s Morgensternovim predgovorom. Usporedno je kao dodatni gost sudjelovao u Misesovu privatnom seminaru, uz osobe poput Karla Mengera ml., Ewalda Schamsa i Ericha Schiffa. Rockefellerova stipendija odvela ga je 1934. do 1936. na Harvard, Columbiju, u Chicago, na Stanford, Berkeley, u pariški Institut Henri Poincaré te u Cambridge. Već 1930. kratak ga je studijski boravak na London School of Economics zbližio s Lionelom Robbinsom. Godine 1936. Tintner je konačno emigrirao u SAD. Nakon nepune godine kao istraživački suradnik na Cowles Commissionu u Colorado Springsu, 1937. preuzeo je docenturu na Iowa State Collegeu u Amesu, gdje je ostao do 1962., naposljetku kao redoviti profesor ekonomije, matematike i statistike. U tome je razdoblju nastao udžbenik „Econometrics“ (1952.), koji je mladu disciplinu međunarodno kodificirao, kao i „Mathematics and Statistics for Economists“ (1953.). Tintner je bio vještak Officea of Strategic Services i savjetovao američko Ministarstvo poljoprivrede. Nakon kratkoga prelaska na Sveučilište u Pittsburghu, od 1963. do 1973. djelovao je kao Distinguished Professor na University of Southern California. Godine 1973. vratio se kao počasni profesor i pročelnik Instituta za ekonometriju i operacijska istraživanja na Tehničko sveučilište u Beču, koje je vodio do 1978. Znanstvena zajednica počastila ga je Zlatnom počasnom značkom za zasluge za Beč (1979.), Austrijskim počasnim križem za znanost i umjetnost I. razreda (1982.) i počasnim doktoratom u Bonnu. Umro je 13. studenoga 1983. u Beču.